Čim kotač prijeđe van staze smara se da tim kotačem nije na stazi.
P
Nije mi se dalo prije pisati, ali moram se u potpunosti složiti s Vama. Zadatak je, na žalost, totalni promašaj. Od 10 robota jedan donekle ide ravno, a inače “vuku” ili lijevo ili desno??? Svako novo izvođenje otvara novi problem… Frustrirajuće do boli…
Molim Vas pogledajte malo što su drugi napravili u Vimeo videima. Teško je reći da je ovaj zadatak totalni promašaj. Cilj ovog zadataka je vrlo važan u području robotike i razvoja početnog inženjerskog razmišljanja a to je upravo trial and error. Dodatno, ovdje nije cilj da svaki robot odradi savršeno stazu već je cilj da učenici (zajedno s Vama i pod Vašim vodstvom) sagledaju faktore koji utječu na ponašanje robota. Puno kolega i učenika (svakako velika većina) je vrlo uspješno riješila zadatak.
Istina, možda sam malo bio pregub rekavši da je zadatak “potpuni promašaj”, ali vjerujem da ćete se složiti da i nije najbolji izbor. Vidjeviši zadatak isprva sam se obradovao, jer se činio izvrsnim kao uvod u robote, no onda je krenula “muka”…
Da roboti ne vuku na svoju stranu i da rade onako kako treba složio bih se s vama ne 100% već 110% :-)!
Dakle zamisao je načelno izvrsna, ali… ovako se programiranje pretvorilo u lutriju, te malo hoće te malo neće…
I uvjeravanje djece da im je program dobar, ali eto baš ne radi…???
O smislu 10ak i više snimanja jednog te istog robota i odabiranja snimke na kojoj se “baš potrefilo” da koliko toliko robot ispravno prođe stazu ne bih otvarao raspravu…
No, nije važno, nešto smo naučili idemo dalje
Za uvod ovaj zadatak je odličan. Kad su dobili robote moji klinci su odmah htjeli programirati sa senzorima, tj uhvatiti se težih zadataka a nisu pojma imali što je programiranje.
Ovaj zadatak ih je postepeno učio. Imali su vremena proučiti aplikaciju, isprobati više načina za rješavanje zadatka, a i otkriti dijelove koji nisu primarni za robota kao npr. “crtanje stripova”, i to im je programiranje učinilo zanimljivim.
Pošto je zadatak jednostavan, a roboti baš i nisu savršeni, mogli su u bezbroj iteracija fino uštimavati program i natjecati se sami sa sobom.
Ne radim u prosvjeti, profesionalno se bavim razvijanjem softvera u velikim sustavima, i iz iskustva mogu tvrditi da veći dio programerskog vremena ode u “fine-tuning”, debagiranje i testiranje, dakle čista frustracija. I bitno je da djeca upoznaju i tu, nezabavnu, stranu priče.
U ligu smo se uključili kao udruga koja radi s djecom nešto sasvim deseto i nema veze sa STEM zanimanjima (jedni od rijetkih neškolskih timova) ali imam nekoliko klinaca koji su se opako napalili na programiranje, upravo zato jer je prvi zadatak bio pristupačan i rješiv, naravno uz sve frustracije koje idu s tim. Primarni cilj je ostvaren, djeca su okusila što je taj posao i kako funkcionira, i odlično se zabavila. A savršen softver ne postoji, vjerujte, iskustvo govori
Pozdrav svima,
zanima me kako se tretiraju video uratci postavljeni na vimeo grupu nakon roka, pošto vidim da su još i tri dana nakon njega postavljani? Gube li se neki bodovi zbog toga?
Također, primjetila sam da neki ne snimaju ptičju perspektivu…
Za datum primitka rezultata gledamo vrijeme dolaska Excel tablica na mail. Kasniji upload video materijala ili način ne kažnjavamo nikakvim oduzimanjem bodova jer nema smisla kažnjavati učenike zbog toga.
Svrha Croatian Makers lige nije u natjecanju već u učenju
P
Pozdrav, nama je isto tako .Puno snimaka. Zašto robot s istim programom radi drugačije svaki put.Baterije su skupe.Što napraviti.
Gledam preliminarne rezultate, pa neki imaju 370 od mogucih 350 bodova, pa su naravno prvi. Jesu li to mentori bodovali po onoj prvoj tablici ili je nesto drugo u pitanju?
Iz vaših komentara sam vidio da i ja spadam u “robu s greškom”
Mene se na početku nije vodilo kao novog mentora pa nisam dobivao mailove i kod prosljeđivanja mi je poslana samo stara tablica… nisam u komentarima na forumu vidio da je poslana nova.
Vjerujem da će se uvažiti ispravljeni rezultati kada ja i meni slični pošaljemo drugu tablicu.
Da. Bila je bedasta tablica. Dva puta je slan zadatak sa materijalima. Ja sam dobio samo 370 tablicu oba dva puta pa sam tu i poslao.
Osim tih problema s bodovima, pa neki imaju malo viška, koliko sam vidio nisu svi napravili upload snimaka na vimeo. Zatim, ima jedna stvar koju sam primijetio i u pretkolu, a i ovaj put. Na objavljenim video snimkama vidio sam da je kod nekih natjecatelja robot kotačem izašao van okvira papira a natjecatelj je dobio sve bodove. Upozorio sam na to nakon pretkola kako bi se povelo brige i o tome. No, koliko vidim, to baš i nije tako pa su neki bodovali natjecatelje više a neki manje pošteno. Kako kriteriji bodovanja cijele lige nisu usklađeni ne vidim koji je smisao natjecanja jer time samo frustriramo djecu kada vide rezultate drugih koji su krivo bodovani. A i motivacija im zbog toga pada.
Bilo bi bolje da se bit zadržala na njihovom učenju, radu i zabavi, pa da se eventualno održalo manje kola kroz školsku godinu jer s ovolikom količinom robota i učenika to je vrlo teško organizirati da bude transparentno.
Čestitke svima, potrudili ste se, klinci su naučili razmišljati i programirati, a mi mentori smo također nešto novo naučili. Moram priznati da sam zadovoljan rezultatima s obzirom kako nam je krenulo dok je trebalo snimati.
Prošle godine nisam komentirao virtualno kolo, ove godine si ne mogu pomoći. Nisam zadovoljan takvim načinom izvođenja natjecanja. Zašto? Nije objektivan. Zašto? Mogli smo toliko isprobavati i snimati dok nismo naštimali da svi roboti savršeno prođu stazu. Mislio sam to napraviti, ali sam odustao, isprobali smo program, ako je bilo dobro, snimili smo i kako je bilo, tako smo i objavili. Ne krivim mentore što su to radili, i ja sam to napravio prošle godine jer nam je bilo dopušteno, nije mi drago zbog toga, ali treba iskoristiti što nam se nudi.
Znam da su fizička kola teža za organizirati, ali ocjenjivanje je daleko objektivnije jer ne znate tko će ocjenjivati i ne možete utjecati na robota, jedna vožnja, 2 popravljanja koja oduzimaju bodove i to je to, kako si odvozio, odvozio si.
Druga stvar kod fizičkog kola je taj što su djeca uzbuđena što će ići nekamo na natjecanje, što će putovati i upoznati klince iz drugih škola. Uostalom, i meni je drago vidjeti i porazgovarati s kolegama mentorima.
Eto, morao sam to napisati inače bih popucao po šavovima.
Istina, djeci je ljepše kada se druže no to predstavlja veći organizacijski trud i financijski izdatak pa smatram da je dobro imati i ovakvu vrstu natjecanja (online), međutim čini se i meni da prepuštanje mjerenja i ocjenjivanja rezultata mentorima povećava mogućnost greške. Možda bi se moglo organizirati da mentor neke druge škole/organizacije ocjenjuje rezultate na osnovu snimke no i tu onda ima logističkih problema (dostava snimki) kao i potrebe za dodatnim alatom i edukacijom mentora.
No na kraju trebali bi se podsjetiti koji nam je cilj ovdje - a to je (barem kako ja to vidim) dati novo znanje djeci. Dakle iz toga stanovišta je meni pojam natjecanja pomalo izvan okvira posebno kada se postavi pitanje upitnosti rezultata, različitosti korištenog kôda kod učenika i slične teme u koje je možda nezahvalno ulaziti…
Ja bih radije da imamo druženja i razmjenu kôda.
Rado bih da imamo zajedničko mjesto gdje bi možda mogli dijeliti i analizirati kôd i možda čak i bodovati / komentirati isti - pa tu i imati neki vid nagrade.
Dakle u cilju poboljšanja kvalitete rada ja predlažem @PaoloZ da se uvede i dostava i objava korištenog programa za natjecatelje te da možda neka komisija ljudima omogući uvid najzanimljivijih i najnestandardnijih rješenja (u toj fazi uz nepoznatog autora) uz mogućnost komentiranja istoga kao i bodovanja. Na kraju svega na osnovu toga bi se moglo dati i koje priznanje.
Zanimljiva rasprava…
i moji klinci su zbunjeni s ležernim pristupom bodovanja, komentirali su snimke objavljene na Vimeu… a ja im svima odgovaram da je sve to nevažno.
Važno je iskustvo učenja, svladavanja problema, traženja rješenja i upornost, zainteresiranost… no utjecaj postizanja najboljih rezutata je kao neko dodatno/pogonsko gorivo…
Koliko sam razumijela CML je upravo tome namijenjena, ne da nađemo najbolje/najuspješnije/izvrsne ekipe, već da što veći broj djece uvedemo u robotiku i programiranje robota…
a onda me klinci sami forsaju da ih rangiram, procijenjujem… i td.
Moji nisu razočarani s rezultatima i načinom bodovanja ostalih. Više ih brine što na timsko nemogu ići 2 ekipe viših razreda, tu je nastala borba, jer bi svih 7 htjelo ići. Nemojte se opterećivat kako ostali boduju jer favoriziranja je i u onim školskim državnim natjecanjima. Sretno svima u nastavku rada